četvrtak, 04.05.2006.
Fiat ili u prijevodu: KATASTROFA
Nakon dugo vremena ponovo tipkam. A zbog čega drugog nego zbog ljutnje, a iz svega do sada napisanog proizlazi da pišem samo kad sam ljuta i i bijesna......Po naslovu bi se moglo skužiti što je razlog moje ljutnje i to velike.
Naime, nakon dugog razmišljanja i premišljanja, zbrajanja i oduzimanja, odlučili mi kupiti auto, kredit 7 godina pa uživaj i odmoraj noge.......
Odluka je pala na Fiat Punto, novi...Iz razloga jednog : umjesto polovnog auta s kojim bi bili u servisu svako toliko, kupiti novi pa si miran....... ALI......... Auto kupismo u 4 mjesecu 2005, oduševljeni, zaljubljeni u naš prvi autić kako to uvijek biva kad netko kupi auto..... Nakon cca 20 dana krenuli mi u Rijeku – super nema više autobusa.....ali kratko je trajalo to veselje...Krenuli na izlet u Gorski Kotar, nakon 10 minuta vožnje upali se lampica od volana – servo ne radi...... Zovemo servis – kažu oni nije ništa, to se zna događati kad se vratite srediti ćemo to .... Odlično!!
Nakon povratka u naš grad posjet servisu br.1 ''sredili'' ''majstori'' , 2 dana prošlo ponavlja se ista situacija, posjet servisu br.2. I tako redom posjeti br.3,4,5 itd...ne znam točan broj, nakon 10 sam prestala brojati zamjensko auto u nekoliko navrata i tako sve redom do kraja 8 mjeseca, znači prošla su 4 mjeseca od kupnje ''NOVOG'' Fiata.... ''Stručni tim'' sredinom 9 mjeseca mijenja akumulator nakon uzastopnih posjeta u prosjeku svakih 8 dana u 4 mjeseca, kažu oni ''do akumulatora je sigurno''.
Idila traje cijelih 3 mjeseca ponavlja se ista situacija kao poklon za nadolazeće blagdane, Božić i Novu Godinu... mijenjaju nešto kažu sada je senzor brzine, što god to bilo, sad bi trebalo biti u redu......
This time idila traje do jučer tj. 4 mjeseca...''Stručni tim'' ponovo rješava problem uključivanjem i isključivanjem spojeva, (kojih nisu rekli). Cijeli proces traje sat i po. Ali ovaj put su nadmašili sami sebe idila traje pola sata. Vraćam se u servis sa upaljenom lampicom volana, servo ne radi, volan ko u zastave 101 ( a vjerojatno i gori) ''stručni tim'' mjenja AKUMULATOR – klap drugi put!!!!
Dakle, auto ''staro'' točno godinu dana sa svojih pređenih 8300 km je bio u servisu više puta od spomenute (zamišljene) zastave 101 stare minimalno 20 godina, sa promijenjena 3 akumulatora.
Reklamiraju na sva usta, Talijani su se vratili onom što najbolje znaju – u prijevodu: prevariti gdje god stignu, a u kombinaciji sa hrvatima to se potencira na stotu.....
Sigurno će biti komentara da sam mogla očekivati sve gore navedeno s obzirom da se ipak radi o Fiatu, ali ovoliku razinu gadosti i bezobrazluka ne bi očekivala od nikoga......
Obajva ovog posta neće sigurno promijeniti moju situaciju, ali ja se bolje osječam jer mi je sad jasnije da se tog smeća od auta moram riješiti. I još jedna ISKRENA preporuka za kraj : KOD KUPOVINE AUTA IZBJEGAVAJTE FIAT – bilo koji....
Matiz ima istu svrhu.
Ah,zaboravih jednu dogodovštinu, jednom prilikom, vozim ja prebacujem iz druge brzine u treću - kad li ono - ne prima gas..... sva sreća nije bilo prometa stajem sa strane sve lampice upaljene.... pravac servis - objašnjavam što se dogodilo ljuta ko ris - moglo se dogoditi u pretjecanju mogla sam ubiti sebe i ko zna koga još - odgovor: ne možemo mi biti odgovorni za to - nema što pravi profesionalci......... Majko mila žalosti....
- 13:48 -
utorak, 28.03.2006.
Ajme majko................ Zašto!!!!
Evo mene nakon dosta vremena.Sad sam trenutno ljuta ko ris......
i najrađe bi se potukla s nekim ono baš kako treba da ovu ljutnju na nekog prebacim. Što se dogodilo?? Potrebne su mi cipele onako ženske sa peticom, ne prevelikom ne premalom, elegantnije.Imam 3 pira u slijećih 2 mjeseca a ja sam još bosa.......E sad da ne bi pomislili da sam neka zahtjevna tipical žena radi se o tome da NEMA BROJA ZA MENE!!!!!!Pristala bi na bilo što samo da nisu toliko velike i da su šanse za gubljenje istih poprilične!!!! Naime, navodno nosim broj 35, koji sve mi se ćini da lagano prelazi u 34, jer su mi i te JEDNE (brojem 1) koje sam našla br.35 velike za jedan prst. One sve ostale br. 36 mi ostaju na pola dučana.
Stvarno ne znam više što da radim i najrađe bi vrištala.........Naglašavam da sam jako blizu 30-te, i ne mogu shvatiti da na ovom svijetu baš ja imam najmanju nogu.........UFFFA!!!!!!!!!! Na moju veliku žalost izgleda da Ciciban još ne proizvodi cipele na petu....Stvarno nisam zahtjevna, nisam komplicirana a opet ne mogu ništa naći. Blažene bile Dr.Martens čizme jer mi barem ostaju na nozi.... Ajme idem kući jer sam sad već luda.....
- 13:46 -
utorak, 24.01.2006.
E to je život.........
Maca uživa......ili prima podatke iz kompjutera.......Omiljeno mjesto za spavanje........ cijeli dan
- 09:13 -
ponedjeljak, 16.01.2006.
A di ja živim?!
Nekako mi nova i nije počela najbolje........Buduchi je dobio nogu na poslu....kao na čekanju je....... A čega? Što se čeka ????? Užas i katastrofa..Najgore što ne znamo što raditi... To nam nije trebalo. Najgore od svega što nas čeka nekolicina pireva brojem 4, slovima četiri. Možda i još koji za kojeg ne znamo. Ajme majko. Uz stan, kredit za auto i ostale troškove izgleda da ćemo proglasiti bankrot. Jebem ti ovakav život i ovakvu državu. Malo me depresija skrpala, borim se da ne gubim živce ali kad malo sagledam perspektivu zaboli me želudac..... Narađe bi pobjegla negdje..... Uffffffaa......
- 13:52 -
utorak, 10.01.2006.
Proletilo........i završilo
Dakle gotov je godišnji, proletio u panici zvanoj Božić-Nova godina, čišćenje kuće, kuhanje (malo manje) i spavanje (malo više).Odlazak u Rijeku na 3 dana,vožnja magistralom tamo i nazad tako da mi je spavanje bilo više nego potrebno.Naime moj budichi nema vozačku dozvolicu....što je na neki način i dobro...Tješi me činjenica da mi je ostalo još desetak dana godišnjeg ali...proći će u učenju i neće biti ugodno ali došlo je vrijeme da i to zgotovim. Toplo se nadam da će to biti to što se tiće učenja za ovu godinu a i nekoliko sljedećih....Dosta mi je borbe sa raznim doktorima nauka i nenauka...a ja ću dobiti papir koji neće donijeti promjene, a sa papirom se može "svašta"..... posebno u našoj državi... ili ništa........ Sada bi bilo poželjno da malo nešto i radim jer zabušavanje na poslu nije donijelo nikada ništa, sva sreća da sam danas solo....i da mi je sve onako leggero......
- 11:12 -
petak, 23.12.2005.
Godišnji........napokon
Evo od sutra idem na godišnji odmor, tako da me neće biti jedno vrijeme tj. do slijedeće godine......jedva čekam spavati.......... umorna sam i psihički i fizički.
Idem ja sada odraditi ovaj dan, svima puno želja za blagdane a nekima i sretan put....... ciao društvo
- 09:11 -
utorak, 20.12.2005.
A što sada?
Naslov je tu, a govori puno.....Na poslu sam, hvata me temeratura, grlo me boli i ne znam što bi od sebe pa eto kazem da probam i ja malo blogirati..... neko vrijeme redovito čitam neke od iskusnih blogera i moram reći da me iznova neki od njih iznenade. S obzirom da sam totalni početnik dobro bi došli neki korisni i dobronamjerni savjeti pa eto ......nadam se.
Unaprijed............ grazie..............
- 12:55 -